Živorad Nastasijević

Živorad Nastasijević, Autoportret, 1913, ulje na platnu, 36x27cm, MRTK L-268, Muzej rudničko-takovskog kraja, Gornji Milanovac
Slikar Živorad Nastasijević (Gornji Milanovac, 1893 – Beograd, 1966) ostavio nam je dva autoportreta – slikani i pisani.
Ulje na platnu „Autoportret“ nastalo je 1913. godine, kada je umetnik završio Umetničko-zanatsku školu u Beogradu i nastavio da istražuje van školskih pravila, zaintrigiran impresionističkim treperenjima epohe, kojima će se posebno posvetiti tokom školovanja na Akademiji likovnih umetnosti u Minhenu. Osim pejzaža na kojima je nastojao da fiksira treperenje svetlosti čistom bojom i njegovi portreti su se „borili“ između afirmisanog akademskog realizma i impresionizma. Tako da je, i na njegovom jedinom sačuvanom autoportretu, pored spontanog treperenja četkice, prisutna čvrsta forma i prigušena, gotovo monohromna paleta.
Čitajući njegov „pisani autoportret“ – zapravo Uspomene Živorada Nastasijevića – saznajemo da je minhensko školovanje prekinuo kada je izbio Veliki rat u kome će učestvovati i kao aktivni vojnik, i kao ratni slikar Vrhovne komande. Nakon učešća u proboju Solunskog fronta, ranjavanja i lečenja u Tunisu, posle rata se vratio u Beograd. Godine 1920. odlazi na Akademiju Gran Šomije u Pariz i potom sledi zaokret u njegovom shvatanju slike: „putovanje“ od impresionizma ka geometrijskoj stilizaciji, neoklasicizmu, magijskom realizmu, do freskopisa. Ž. Nastasijević je bio pokretač i prvi predsednik Društva umetnika Zograf (1931).
Ana Bolović
http://www.muzejgm.org/rs/