Zora Petrović

3-zora-petrovic-ucenica-ulje-na-platnu

Zora Petrović, Učenica, ulje na platnu, 38 x 28 cm, bez sign, inv.br. KL MŠ 37, Kuća Legata, Beograd (Legat Milenka Šerbana)

U Kući legata u Beogradu čuva se zbirka Legat Milenka Šerbana, uglednog slikara, scenografa i kolekcionara, poklonjena od strane porodice Šerban 2006. godine. Vrednu zaostavštinu čine pored dela Milenka Šerbana i slike i skulpture njegovih savremenika i zbirka primenjene umetnosti. Poseban prilog razumevanju srpske moderne umetnosti i vremena u kome je Šerban stvarao pruža kolekcija njegovih savremenika : Zore Petrović, Petra Lubarde, Stojana Aralice, Ivana Radovića, Peđe Milosavljevića i drugih. Prijateljstvo Zore Petrović i Milenka Šerbana datira iz dana provedenih u Parizu, gde su se oboje školovali.

U Legatu ovog umetnika se nalaze dve slike koje je umetnica poklonila svom prijatelju: Portret Milenka Šerbana i njen autoportret Učenica. Zorin umetnički opus sadrži autoportrete, ali kako skoro nikad nije datirala svoja dela ne možemo sa sigurnošću tvrditi da li je ovo delo nastalo tokom školovanja u Pančevu, Beogradu ili u Budimpešti, ali se jasno vidi da je slikarka veoma mlada. Brzim i snažnim potezom ističe linije i oblike koji izražavaju psihološke karakteristike, prigušen kolorit i jednostavnost prikazuju slikarku okrenutu sebi, povučenu, i naglašavaju njenu intelektualnu prirodu. Umetnica je isticala da kad nije imala modela slikala je svoj lik i to uglavnom predstavljajući sebe kao mladu pa zato vremenom njeni autoportreti nisu mnogo izmenjeni.

Zora Petrović zauzima istaknuto mesto u srpskoj modernoj umetnosti 20. veka i jedna je od najznačajnijih predstavnika ekspresionizma kod nas.

Danijela Bajić kustos

Kuća legata

1

Zora Petrović, Autoportret, 1946, ulje na platnu, inv.br. SZPB 110, 53.8×38.5cm, Spomen – Zbirka Pavla Beljanskog, Novi Sad

„Kad nemam modela, često slikam i svoj autoportret. I mada slikam uvek iznova i iznova, na autoportretu nisam mnogo izmenjena. Uvek ostajem mlada” – rekla je Zora Petrović uoči svoje izložbe 1958. godine. Na brojnim autoportretima uistinu se ne vide procesi starenja, kao kod Rembranta na primer, ali se mogu precizno pratiti promene u radu, odnosno sve dublje ulaženje u probleme medija i osamostaljivanje u odnosu na umetničke konvencije.

Autoportret iz zbirke Pavla Beljanskog razlikuje se od drugih autoportreta Zore Petrović verovatno zato jer je od početka bio namenjen kolekcionaru i otuda doza reprezentativnosti, očigledna ne samo u naglašavanju vitalizma slikarskog čina već i same vitalnosti umetnice u životnoj realnosti. Na uobičajenu ekspresivnost njenih autoportreta delimično ukazuje autoportret na slici U ateljeu, na kojoj su, osim Zore Petrović, naslikani Pavle Beljanski i Nedeljko Gvozdenović: dok su oni u slici povezani kako psihološki – međusobnim razgovorom, tako i kompoziciono – horizontalama kojima je formulisan prostor koji dele, prostor Zore Petrović formiran je vertikalama njene uspravljene i izmaknute figure, kao i vertikalama podignute palete, platna koje slika i golog tela modela. Ta različitost i posvećenost radu stajala je i u osnovi njene komunikacije sa svetom, bez obzira na bučnu srdačnost po kojoj je zapamćena.

Kasnije su autoportreti Zore Petrović bili sve ličnije intonirani, posebno oni iz pedesetih godina na kojima je, nasuprot istovremeno nastajalim slikama, u samo nekoliko tonova boje bez sjaja, bio prikazan unutrašnji svet slikarke, često teškom sivom površinom, kao ogradom, zaštićen, ali i izolovan od okoline.

Autor biografije i teksta o slici: Olivera Janković

Spomen – Zbirka Pavla Beljanskog, Novi Sad

BIOGRAFIJA

Zora Petrović
(Dobrica, Banat, 17. maj 1894 – Beograd, 25. maj 1962)

Zora Petrović se školovala u Umetničko-zanatskoj školi u Beogradu i Budimpešti (kod Lajoša Deaka Ebnera). Dva meseca tokom 1918. godine provela je u Nađbanji kod Ištvana Retija, a od jula 1925. do avgusta 1926. bila je u Parizu gde je tri meseca posećivala slikarsku školu Andre Lota. U periodu od 1920. do 1950. godine radila je kao nastavnica u beogradskim školama, a od 1952. do smrti 1962. godine kao profesorka na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu. Bila je članica umetničkih grupa „Lada” (1924–1927), „Oblik” (1928–1931), „Dvanaestorica” (1938) i „Samostalni” (1951–1956).

Dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti postala je 1961. godine. Posle prvih školski rađenih slika u tamnim tonovima i slika u duhu pouka Andre Lota, nastalih između 1925. i 1927. godine, delo Zore Petrović kretalo se u okvirima poetskog realizma i ekspresionizma.

Najznačajniju grupu radova u njenom opusu posvećenom ljudskoj figuri, pre svega slici žene, predstavljaju ekspresionistički slikani aktovi koji nastaju već od 1933. godine i gotovo u celosti ispunjavaju površinu platna. Tim slikama kao da je namerno težila estetici ružnog; one su sugestivan izraz čovekove životne drame i uključuju slikarstvo Zore Petrović u one tokove ekspresionizma u kojima se umetnost shvata kao izraz „unutrašnje nužnosti”. Velikim formatima, intezivnim koloritom i gestualnošću ističu se u njima stanja anksioznosti i egzistencijalnog nemira, koja nisu karakteristična samo za jednu grupu umetnika već se tokom istorije umetnosti redovno javljaju kao izraz napetog odnosa čoveka sa sobom i svetom u kojem živi. Zato su za nju iskrenost umetničkog čina i istinitost slike u smislu istovetnosti karaktera predstave i objekta predstavljanja, bili neophodni uslovi slikarstva i garant čitavog niza vrednosti koje su istovremeno bile kako likovne tako i moralne, i humane.

Literatura:

Dragoslav Đorđević, Svedočenja o Zori Petrović [katalog], Muzej savremene umetnosti, Beograd 1978;

Olivera Janković, Zora Petrović, umetnost kao život [katalog], Galerija Srpske akademije nauka i umetnosti, Beograd 1995.

Autor biografije i teksta o slici: Olivera Janković

Spomen – Zbirka Pavla Beljanskog, Novi Sad

OPUS ZORE PETROVIĆ KOJI SE NALAZI U SPOMEN – ZBIRCI PAVLA BELJANSKOG:

untitled